Razgovarali smo s Frankom Bilaverom, do jučer jednim od bližih suradnika Ive Sanadera koji nam je priznao kako ni dan danas ne zna što se točno zbilo onoga dana kada se Sanader pokušao vratiti na političku scenu. (piše: Marija PRIBISALIĆ-Zadarski regional)

Tko su Sanaderovi igrači?

Branko Vukelić, Božidar Kalmeta, Darko Milinović, Ivan Šuker, Damir Polančec, Božo Biškupić, Jadranka Kosor, Biškupić i Kosorica su mu bili najbliži suradnici.


Opširnijie: www.hdzusa.com

 In medias res  "Mitten in die Dinge" - Latinská poslovica i hrvatski novi NEOVISNI magazin!

Dragi i Poštovani čitatelji našeg portala

In Medias Res ima prostora  i za Vas. Imate priču, želite prezentirati svoj rad, svoju tvrtku, Želite ...

Stojimo Vam na raspolaganju. Mi smo pokazali hrabrost, pokažite je i Vi.
Suradnica za Švicarsku

emilija.herceg@ hrvati.com

0041 79 410 68 69

Klikom na Link možete pročitati  novi magazin  In medias res.

Poveznica na PDF 

Seljaci traktorima blokiraju prometnice, traže novac. Radnici željezare danima štrajkaju glađu, traže novac. Građevinci protestiraju na ulicama, traže novac. Traži se novac. Za sada samo neki to traže očajnički jer ih životna situacija na to tjera. Brzo će ih biti puno više. Banke već plijene imovinu, kuće, stanove, zemlju. Struja i telefoni se iskapčaju. Hrane nema na stolu da se nahrani obitelj. Ovi koji se sada bune i poduzimaju različite mjere: od aktivnog napada poput blokada prometnica, do pasivnog štrajka glađu nadajući se smilovanju režimskih struktura. Ništa od svega. Nema novca, odgovaraju. To je postala mantra vlastodržaca. Nema novca.

Vlada, predsjednica s ministrima, ta nesposobna družina koja je dovela do ove situacije, uporno odgovara da novca nema. Kriza je, kažu. Kao da su sretni da je svjetska kriza, tako mi izgleda, jer to im je najbolje opravdanje kojeg su se uhvatili kao pijan plota i ne puštaju ga iz usta. Kažu, dali bi oni, nije u pitanju, ali nema. U cijelom svijetu nema – to im je opravdanje.

Pozivamo Vas ovaj petak od 18:00h da posjetite vinariju na prekrasnom Vinskom vrhu gdje ćete moći uživati u vođenoj vinskoj degustaciji.

Tajne sljubljivanja okusa domaćih delicija i Bolfan vina prezentiramo uz svaki slijed, a vođenoj blues degustaciji prethodi prezentacija i razgledavanje vinarije i vinskog podruma.

Sljubljivanjem opojnih kapljica vrhunskih vina Vinarije Vinski vrh sa okusima domaćih delicija Hrvatskog zagorja uz laganu blues glazbu
odlučili smo taj poseban doživljaj podijeliti sa ljudima dobre volje koji se nakon napornog radnog tjedna odluče posvetiti sebi, krijepljujući dušu i tijelo.

Izvor i opširnije informacije: www.libertin.hr

Plod domaće pameti i proizvodnje - prvi hrvatski gradski automobil predstavljen je na sajmu u Ženevi u nadi da će ga prepoznati strani investitori.

Posted by Dean on February 28 2010 Add Comments
http://www.mismovecina.org/?p=187

Stvarno je sve ovo za ne izdražati. Vratila sam se iz Švicarske, ali mi se ponekad čitajući i slušajući vjesti ćini kao das am snekog drugog planeta. 
                                         

Hrvatska već duže vrijeme spada u najbirokratiziranije zemlje Europe. Vlast je zapošljavala bez ikakvog ekonomskog smisla nove i nove službenike. Najnovije analize pokazuju da državni aparat sa županijama, gradovima i općinama raspolaže s 280.000 službenika i mnogi se slažu da je to jedan od najvećih problema Hrvatske. Analize dalje govore da se taj broj bez posljedica za efikasno funkcioniranje državnog aparata može smanjiti za 25%, tj. 70.000. (izvor: http://pollitika.com)
  

Pa zar nema nikoga tko bi se upitao, ljudi kome pišu ovi novinari, o ćemu oni to nama pričaju?
Izbori su prošli i što se mjenja na bolje? Nebih željela ponavljati, ali izgleda u Hrvatskoj se na političkoj sceni jednostavno sve ponavlja. Nerazumijem taj svoj Hrvatski narod. Toliko, ne samo utrošenog novca već i vremena je cjela država utrošla u predsjedničke izbore. Narod je očekivao nabolje ali na samom početku je zapelo. Izabrani se predsdnik previše brine da napravi oko sebe snažnu vlast sa nepotrebnim ministrima. I oni svi lijepi govori puni obećanja i nada, ostat će nam kao svi govori za vrijeme izbora, samo gorka uspomena na neispunjene nade. I susret mistrice Jadranke sa predsjednikom, mi danas izgleda kao isječak iz loše komedije. I dalje se čelnici bore za još više vlasti. Narod i dalje jadikuje, kako im nije dobro. Pa zar si Hrvati i Hrvatice nisu izabrali ljude koji će raditi za njih? Eto Hrvatski narode, upitajte se koga ste se vi to izabrali na demokratskim izborima.

Na Pepelnicu ili Čistu srijedu, koja ove godine pada 17. veljače, u Katoličkoj crkvi započinje korizma, četrdesetodnevna priprava za Uskrs.   

Od kraja 11. stoljeća vjernici se na taj dan posipaju pepelom od blagoslovljenih maslinovih ili palminih grančica. Taj pepeo označava ozbiljnost i pokoru čime je obilježeno cijelo korizmeno vrijeme, te nadu u uskrsnuće. Od 5. stoljeća u središtu priprave za Uskrs je post, a budući da nedjeljom nitko ne treba postiti, početak vremena posta pomaknut je u 6. ili 7. stoljeću sa šeste nedjelje prije Uskrsa na srijedu koja je prethodila toj nedjelji. Pepelnica ili Čista srijeda i Veliki petak jedini su dani u godini kada Crkva propisuje strogi post i nemrs.

Post, koji je propisan za Pepelnicu i Veliki petak, znači da se katolici od 18. do 60. godine života (s izuzetkom bolesnika) taj dan smiju samo jednom do sita najesti, što ne isključuje i druge oblike odricanja (gledanje TV, izbjegavanje zabava i sl.). Nemrs, koji je propisan za sve petke u korizmi, znači odricanje od mesa toplokrvnih životinja, a obvezuje sve vjernike koji su navršili 14 godina. Za sve katolike Crkva u korizmenom vremenu propisuje “molitvu, post i dobra djela”. 

 Ima mladića i djevojaka koji će se u korizmi odreći izvanjskih načina izražavanja svoje ljubavi, poljubaca i zagrljaja, ima bračnih drugova koji odluče da će u korizmi govoriti jedno o drugom samo pozitivno i dobro. Neki odluče svaki dan, ili pak nekoliko puta tjedno, poći na svetu misu. Drugi pak odluče na početku korizme da će svaki dan naći pola sata vremena za molitvu, za razgovor s Bogom, za ozdravlji-vanje svoga duha, za liječenje svoje savjesti, intelekta i srca. Svi su dakle pozvani da u korizmi nešto posebno naprave, da zaoru neku osobitu brazdu svoga života, i posiju novo sjeme u svoje dane, mjesece i godine.  http://www.katolici

U katoličkom kalendaru na dan 14. veljače slavi se blagdan svetog Valentina, svećenika i mučenika ranog kršćanstva. Dao je život za vjeru. Valentin na latinskom jeziku znači “zdrav”, tako bi naš hrvatski Valentin bio zapravo Zdravko. Tako su odavno zazivali zagovor svetog Valentina s molitvama za zdravlje, a posebno za ozdravljenje od epilepsije.  S vremenom se sveti Valentin počeo povezivati sljubavlju.

                                                 
                                             

Dj evojke i mladići od 15. stoljeća mole se tom svecu da im pomogne otkriti i susresti osobu s kojom će sklopiti brak i osnovati obitelj. Jedna od poznatijih crkvi posvećena svetom Valentinu je ona u talijanskom gradu Terni, kamo hodočaste i naši vjernici dok obilaze tzv. franjevačka svetišta u Assisiju.Zato nije čudno da je papa Benedikt XVI. proglasio taj spomendan i danom braka, a svetog Valentina zaštitnikom bračne ljubavi. Kod nas se doduše jače naglašava da je to dan zaljubljenih.Fra Zvjezdan Linićh 
http://www.katolici   

Svi nam pričaju, kako Hrvatskoj treba pomoć i ne samo državi, često viću i pišu nam i pojedici, kako i oni trebaju pomoć. Penzioneri neznaju kako će preživjeti, seljaci neznaju dali će imati sa ćime ove godine posijati svoje usjeve, radnici jauću, male plaće. Svakodnevno čujemo o otkazima. Da i ne spominjem svakodnevne korupcijske afere na svim područjima.

A ipak kad se nađe netko tko je spreman stati ispred nas i povesti nas u te promjene, mi tada šutimo. Koga se mi to bojimo ? Možda nam i nije tako loše? 
NEMA tako dugo, pojavila se nova stranka, na čelu s mladim čovjekom i eto zove nas da im s pridružimo i zajedno mjenjamo svijt oko nas.


UKLJUČITE SE
  – HRVATSKOJ TREBA PROMJENA  
 
Hrvatski narode vrijeme je da krenemo raditi za ovu državu koja je već toliko zaglibila da uskoro u njoj narod neće imati ni što jesti. Postavljam Vam pitanje imamo li još snage za borbu ili smo već svi odustali? Evo već dva izborna ciklusa nova mlada nacionalna stranka pokušava probuditi uspavani narod ali narod još nije spreman za buđenje. Kao što ste mogli primijetiti u zadnjih jednu i pol godinu mi smo krenuli od udruge građana, sudjelovali na lokalnim izborima, osnovali stranku, pokušali sudjelovati na predsjedničkim izborima i cijelo to vrijeme ostali aktivni. Neki se pojave i nestanu drugi se pojave ali ne i aktiviraju. Mi smo tu i nećemo odustati, mi smo ovdje i boriti ćemo se do konačne pobjede – do trenutka kada će svaki stanovnik ove države imati pristojan život i moći od svoga poštenog rada dobro živjeti.

www.nacionalni-demokrati.hr .
 Bog i Hrvati!

 Dean Golubić Predsjednik stranke ND

 

Mladen Schwartz: HRVATI PREŽIVJELI JOŠ JEDNE IZBORE!

POST FESTUM DEMOCRATIÆ: CIRKUS JE IZA NAS

     Evo, i to smo nekako preživjeli: Njihov „praznik“ i „festival“,
„svečanost demokracije“ iliti kvintesenciju demokratskoga cirkusa.
Naravno, ostaje i nadalje moje pitanje: Koliko je još izbora kadar
preživjeti hrvatski narod? Nu ovaj tragikomični igrokaz, ova skupocjena,
koliko i iscrpljujuća i ogavna megareklama za Coca &Colu, konačno
je iza nas. Operacija uspjela, pacijent (predsjednik br. 3º) mrtav, ili
tomu nalik. Ne želim kvariti veselje demokratskim fanaticima, adeptima
duha vremena te sužnjima judeo-masonske nadvlade – ali mi ipak budi
dopušteno iznijeti pokoju postizbornu natuknicu!

Večernji list,
21.01.2010.

autor: Darko Pavičić

Treba reagirati dok je još
vrijeme i dok nije kasno. A kasno može biti vrlo brzo, što se dosad stotinama
puta pokazalo. Dok je još vruće, naime, treba definirati poziciju agnostika i
ateista u hrvatskom društvu, jer čim prođe predsjednička prisega, prijeti
opasnost da se ta tema devastira, tj. da se devastiraju ti pojmovi i na tipičan
hrvatski način dogodi munjevita pretvorba ateista u agnostike, pa bi u
Hrvatskoj ateist mogao biti endemska vrsta jer bi svi oni postali agnosticima,
što, otkako je Ive Josipovića na čelu kolone, očito postaje jako trendi.

Da ne bi bilo zabune, isticanjem
svoga neodređenog vjerskog (ne)uvjerenja u samoj predizbornoj kampanji Ivo
Josipović napravio je velik iskorak u demokratizaciji hrvatske javne scene. Na
osobnoj razini, pojedinca je centrirao kao slobodnomisleću i punopravnu figuru
koja u društvu može birati što će biti, a na općoj razini razbio je licemjerni
privid da se mora biti onim što nisi i što u dubini duše ne osjećaš.
Jednostavno, ne moraš biti Hrvat katolik da bi bio lojalan član ovoga društva i
postao njegov prvi čovjek kao predsjednik države. Josipović je rekao da je
agnostik i može mu se vjerovati. Agnostik je mirno i ljubopitljivo čeljade,
nesklono kavgama i prolijevanju krvi, ne napada prvi, ne grize, a gotovo da ni
ne laje. Za razliku od agnostika, ateist je krvoločan i vazda iskeženih zubiju,
spreman na skok, napad i rat. Agnostik i vjeruje i ne vjeruje, a ateist je
apsolutno protiv.

Agnostik je čak i svojevrstan
eufemizam za onu vrstu ateista koji nisu ratoborni, violentni i zagriženi prema
svemu što dolazi iz religijskoga kutka. I samoj Crkvi, vjerskoj i religijskoj
zajednici, agnostik je bliži i draži od ateista, premda je okršaj s ateistom slađi,
a život u ateističkom okruženju čak i bolji za duhovno zdravlje i budnost jer
nema mjesta za drijemež i opuštanje. Međutim, bilo bi sasvim krivo kada bi se u
ovome trenutku velike Josipovićeve pobjede iskrenošću kad je riječ o duhovnom
svjetonazoru hrvatski ateisti listom počeli izjašnjavati kao agnostici. Bila bi
to katastrofalna duhovna pretvorba na hrvatski način, baš kao što rezultate one
prijeporne duhovne pretvorbe mnogih pojedinaca iz komunista u katolike i danas
trpimo. Jer niti su mnogi postali katolici, niti su ostali komunisti.

Naravno, ostali su ono što jesu,
tj. ateisti. No, sada bi ih valjalo upozoriti da ni slučajno ne požele postati
agnostici jer će pokvariti sve ono što je prezentacijom svoga agnosticizma na
javnoj sceni ubaštinio Ivo Josipović. A to je nesumnjivo ključna doza građanske
iskrenosti i poštenja da se javno prizna ono što se živi i obratno. Štoviše,
same vjerske zajednice trebale bi se zauzeti za prava ateista jer su oni jedina
autohtona vrsta u današnjem društvu koja istinski i zdušno priznaje da Bog
postoji i da vlada svijetom i svemirom. Jer, da je drukčije, protiv čega bi se
borili. Maskiraju li se, slučajno, u trendi-agnostike, neće to biti samo
njihovo osobno skliznuće, nego i krupan socijalni promašaj. Kao kod mnogih koji
su se zanijeli da su katolici, a njihovi doma i te kako su znali da katolici
takvi jednostavno ne mogu biti.