Nakon kontraverznih informacija, vezanih za Hrvatsku i Dijasporu, zamolili smo Niku Šoljka prof. Predsjednika Hrvatskog Svjetskog Sabora da nam odgovori na nekoliko osobnih i općih pitanja.
P. Koliko dugo se bavite odnosima među Hrvatima u domovini i u svijetu?
O. 1969. godine napustio sam Hrvatsku i zaposlio se kao radnik u Njemačkoj. Pet mjeseci sam kopao kanale dok se nisam naučio služiti njemačkim jezikom. Tada su mi priznali diplomu inženjera te sam se zaposlio na stručnim poslovima gdje sam imao tri puta veća primanja nego na gradilištu. Mojim boravkom u Njemačkoj upoznao sam se sa životom i radom Hrvata koji su u ono vrijem preko 95% išli trbuhom za kruhom, a cca 5% su bili politički emigranti. Život naših radnika u Njemačkoj bio je veoma težak, ispod ljudskog dostojanstva. Sami smo sebi morali prati rublje, kuhati i biti odvojeni od obitelji u Hrvatskoj. To je bio praktično sistematski egzodus Hrvata koji su silom prilika morali napustiti Hrvatsku. Njihove porodice su uništene ,njihova djeca su odgojena bez roditelja, najčešće su te obitelji razrušene samim time što su se djeca odgajala odvojena od roditelja. Sa novcem roditelji nisu mogli kupiti dječju ljubav . Jedna anketa koju smo proveli na uzorku od 1000 obitelji daje katastrofalne pokazatelje, 73% obitelji su razdvojene i nikad nisu uskladili međusobne odnose. 22 % su se odselili iz Hrvatske i u Hrvatsku se ne misle vratiti jer su njihova djeca odrasla i odgojena u Njemačkoj, praktično su se asimilirala, čak mnogi i ne govore hrvatskim jezikom i ne osijecaju se Hrvatima. 3 % se doškoluje otvaraju svoje firme postaju uglednici u biznisu. Mnogi su svjetski poznati znanstvenici neki su i voditelji znanstvenih instituta i postali svjetski najpoznatiji znanstvenici, 2% završava praktično na ulici sa totalnim gubljenja identiteta. Za njih porodica ne postoji , žive od danas do sutra, postaju socijalni slučajevi praktično izgubljeni u vremenu i prostoru.
