Poštovana gospođo Ana!
Sve Vaše emisije su odlične, po izboru predmeta su potrebne, sugovornici u njima su dobro izabrani, a Vi ste gospođo Ana Bogom dana voditeljica, koja zaslužujete više ocjene, nego što postoje u školskim i društvenim skalama.
Nekad bih se vrlo rado javio za trajanja Vaših emisija, koje redovito gledam, ali nama iz dijaspore je otežan telefonski razgovor pa je u tome razlog, da Vam pišem ovo pohvalno pismo, ali s kritičkim stavom na pojave, kojima se Vi bavite. Ostajuem u mojem "reflexu" samo na današnjoj emisiji o djeci.
Problem je među nama i mi ga istovremeno stvaramo i borimo se protiv njega. Na tom tragu je najbolje reagirala učiteljica i predložila udruženi nastup. Prijedlog je odličan, ali kako ga ostvarivati. Nema te opcije, u kojoj su Hrvati lako udruživi do kritičke razine, koja bi značila pobjedu ili umjerenije rečeno uspjeh. No, ne valja unaprijed sumnjati u uspjeh jer je već u tome neuspjeh.
Kad bih ja znao riješiti ili pripomoći riješiti taj komplexni problem, koji se je nametnuo našoj djeci u Hrvatskoj (i ovdje je isto, možda još i gore?!) darovao bi Vam recept, ali takav recept ne postoji. Vrijeme "terijaka" je davno prošlo. Zašto onda uopće pišem?!
