Ovo je test, koj je povezan sa temom "YOUTUBE" iz foruma!

Dobro došli u tajanstveni svijet gljiva

Gljive nisu ni biljke ni životinje, nisu ni lišajevi ni alge. Po najnovijoj nomenklaturi spadaju u grupu živih organizama koje nazivaju talofite. Gljive uzimaju iz svoje okoline gotove sintetizirane kemijske spojeve pri tom razaraju druge organizme ili koriste dijelove biljaka preko kojih asimiliraju hranjive tvari. Dio gljive koji mi vidimo iznad površine tla ili iz drveta je samo plodište ili plod gljive, a u stvari tek kad uberemo plodno tijelo i na donjim dijelovima izvučemo tanke bijele niti koje nazivamo micelijem, mi smo izvukli pravo tijelo gljive. Njegova veličina može biti i nekoliko kvadratnih metara u krug oko mjesta sa kojeg smo izvukli plodište. U prirodi egzistira oko 100.000 pznatih vrsta gljiva. Taj mnogobrojni i raznoliki svijet živih organizama vrlo je teško u potpunosti upoznati bez serioznog i dugogodišnjeg proučavanja i boravka u prirodi, na mjestu gdje ta bića žive.

U ovoj kolumni, koju smo nazvali 'Gljivarije' (a kako drugačije...) ćemo pokušati, osim informiranja kroz vijesti iz našeg i drugih gljivarskih društava, poučiti čitatelje i ponešto o gljivama kroz popularne i stručne članke članova društva Varganj ali i vanjskih stručnih suradnika.

Primjedba: Gljive treba jako dobro upoznati prije branja i konzumacije, jer su neke vrste čak i smrtno opasne. Autori ovih stranica upozoravaju, da se samo na osnovu slike i teksta objavljenih ovdje ili u nekoj knjizi a bez edukacije u prirodi u pratnji stručnjaka za gljive, ne može naučiti sve potrebno za sigurno i bezopasno branje i konzumaciju gljiva.

SLAVONSKI TARTUF

Tijekom svibnja i lipnja dobili smo nekoliko e-mailova u kojem nas naši posjetitelji pitaju za različite vrste gljiva koje se pojavljuju diljem lijepe naše pa i malo šire.Gljiva koja dovodi u dileme i izaziva komentare svakako je
CHOIROMYCES MAEANDRIFORMIS .
ili po hrvatski Vijugavo-mesnata mirisnica .Gljive je iz porodice Tuber (gomoljače)i gotovo uvijek dolazi zakopana do pola u zemlji.Površina je često ispucala ili nagrižena od puževa. Bijele je boje i dok je mlada miris joj je ugodan.Gljiva je jestiva i sirova u manjim količinama (vlastito iskustvo) .Dobra je i na salatu, a podsjeća na rotkvičasto povrće.Berite i jedite , nije tartuf ali iz porodice tartufa jeste.Za svoje prijatelje sam rekao da je to Slavonski tartuf , međutim,gljiva je dosta česta i u drugim djelovima zemlje.

Tomislav Lukić, prof.

Autor Tihomir Dujmović

Glazba i dvostruka mjerila
O estradi je nezahvalno govoriti jer ljudi u pravilu pokleknu pred svetom tezom da se o ukusima ne raspravlja. Relacije se miješaju kad se na estradu uvuče politika, no tu ima spasa: držati se načela.
Rasprave, primjerice, o koncertu Thompsona u Sarajevu traže baš načela: da istim očima gledamo i druge zvijezde jer ćemo samo tako doći do realnih kategorija. Ako je točno da je Thompson već najavio da će u Sarajevu početi koncert usklikom “Za dom spremni!”, onda se prema tomu od policije nadalje trebaju svi odrediti jer je takvo što mimo pameti. Ako je, pak, to laž, onda tu podvalu valja raskrinkati! Nitko normalan ne može podržati povremenu ikonografiju na njegovim koncertima, još manje neviđenu aferu s “Jasenovcem i Gradiškom”.

Ali, nije se samo Thompsonu politika uplela u posao. Ako se godinama šuti o Bajaginu nastupu u Kninu, kad su se podmazivale cijevi uoči Oluje, i o njegovu sramnom nastupu u Banjoj Luci jedva koji dan prije, a važe se svaki Thompsonov korak danas, onda smo miljama daleko od načela. Kad se šuti o Balaševićevu priznanju da je “Ne lomite mi bagrenje” pisao za srpsku stvar na Kosovu i kad se unatoč tome njegove balade tretiraju jedino kao ljubavne, onda opet lažemo svijetu. Kad se šuti o svojedobnom Čolićevu gromkom “Druže Tito, mi ti se kunemo”, što je također bila politika, i kad se šuti o činjenici da je Čolić pjevao na ovogodišnjoj proslavi srpske Nove godine, gdje je glavni hit bio “Sprem’te se, sprem’te, četnici”, te da ga to nije navelo da se demonstrativno makne s pozornice, opet sebi šutnjom lažemo da se to nije dogodilo!

Kad, dakle, imamo silnu količinu ovih i sličnih prešućivanja, a pritom salve napada na svaki Thompsonov koncert, jasno je da smo na području gole politike. Kako to da estrada u funkciji četničke politike nikoga ne iritira? Zašto estrada u službi veličanja notornog totalitarnog lidera kao što je bio Tito nije mrlja na karijeri? “Naše pjesme svi neka se plaše...” Ima li sramotnijeg stiha uza sve metafore ovog svijeta? Pa ipak je u medijske podrume skriven gromki Čolićev glas koji je to pjevao.

Da, ne može se Čolić svesti samo na to. Ali ni Thompson samo na ono na što ga mediji svode! Glazba, a ne politika? Kad bi se Bajagi, Čoliću, Balaševiću, da ne spominjem Bregovića kao ikonu komunistički dopuštene kontrakulture, pobrojili njihovi politički gafovi, kad bi se izveli pred lice javnosti i stavilo im se pred nos gdje su, kada i kako koketirali s politikom jasnog totalitarizma, prvi bih isto mjerilo tražio za Thompsona. Ali, kao i u Jugoslaviji, toga nema. U Jugoslaviji su mogli svi pjevati osim Vice Vukova. I tako točno dvadeset godina. I nitko se u ocjeni titoizma ne sjeti te staljinističke zabrane. Na toj pratećoj šutnji odgojena je današnja histerija prema jednima i prešutno razumijevanje prema drugima. “Hrvatski nacionalizam je, drugovi, u porastu, a ima i pojava srpskog”... Na toj se himni stvarala Jugoslavija.

“Otvori rubriku 'Juga u nama’”, govorio mi je pokojni Drago Kastratović “i imat ćeš čitavu knjigu materijala jer se ta bolest ne rješava preko noći!” I bio je u pravu. Zbog te bolesti medijima ne smeta činjenica da je Bajaga doslovno nekoliko sati prije Oluje održao koncert u Kninu i koji dan prije u Banjoj Luci, a na spomen Thompsona hvataju se za pištolj. Je li objašnjivo da je Bregović imao famozan koncert u Sarajevu i da mu isto to Sarajevo nikad nije zamjerilo što ga je zaboravio kad mu je bilo najteže? Gdje su onda bili prosvjedi, načela, ponos ranjenog Sarajeva? Nitko ništa ne pamti! I jer je tomu tako, bilo je moguće da se u histeriju pretvori najava Thompsonova koncerta u Sarajevu.


http://www.vecernji.hr

Došavši na vlast Hitler je počeo u djelo provoditi svoje eugenične ideje. Naredio je da se iz samilosti uništi – živote koji nisu vrijedni života, beskorisne potrošače hrane, deformirana novorođenčad i ozbiljno retardirane osobe. Plan je dobio i svoj kodne naziv „Akcija 4“.

No pod utjecajem biskupa Clemensa von Galen bio je povučen iz javnosti ali se nastavio provoditi u koncentracijskim logorima osobito u Treblinki.

Naravno da se zgražamo od ovim Hitlerovim planom i provedbom plana. Hitler je maknut. Da li je to istina? Pitam se danas dok čitam izjave bivšeg guvernera savezne američke države Colorado koji je izjavio: „ Dužnost nam je umrijeti i maknuti se s puta sa svim svojim aparatima i umjetnim srcima i dopustiti ostalima da si grade pristojan život.“ Ili pak pratiti zalaganje profesora na Princentaunu gospodina Petera Singera da je etički opravdano ubiti dijete koje se rodi s ozbiljnim invaliditetom.

Povijest eutanazije počinje 1920. na sveučilištu u Freiburgu i knjigom dr Alfreda Hoche: Dopuštenje da se uništi život koji nije vrijedan života.

I ne treba se onda čuditi što drugu polovicu 20 stoljeća i početak 21. stoljeća možemo zvati civilizacijom smrti. Rijetke su još države u Europi koji ne daju nikome pravo ubiti nerođeno dijete radi komocije i koje štite život. Ne vjerujem da je pravo na ubijanje nepoćudnih neki civilizacijski iskorak.Sjećam se onoga vica kada je ondašnja drugarica Milka Planinc rekla: drugovi i drugarice staro nas je partijsko rukovodstvo dovelo na rub ponora, ali...mi smo načinili odlučujući korak naprijed!

Nalazimo se pred uzakonjenjem eutanazije, doduše puzajući...ali i puž s vremenom stigne na cilj, ma kako sporo puzao. Dakle, pred onom vizijom guvernera Colorada.

Prisjetimo se stihova Alexandra Popea:

Grijeh je čudovište sa strašnim licem,

da bi ga se mrzilo treba ga vidjeti:

No kad ga viđamo prečesto i kad lice mu postane nam blisko.

Prvo ga jedva podnosimo potom ga sažaljevamo i na kraju ga prigrlimo.

Grijeh moderne civilizacije jest što se odrekla kulture života a prigrlila kulturu smrti.



Malo za razmišljnje, pgledajte link;
http://www.jmanjackal.net/cro/crotalk.htm

mama

Microsoft je objavio reviziju sigurnosnog upozorenja s oznakom MS06-015, prvotno objavljenog 11. travnja 2006. U izvornom upozorenju opisan je sigurnosni nedostatak uočen kod Windows Explorera koji se javlja prilikom rukovanja objektima COM tipa, a omogućuje izvršavanje proizvoljnog programskog koda na ranjivom računalu ukoliko napadač uvjeri žrtvu da se poveze na udaljeni datotečni poslužitelj. Revizija je izdana kako bi uputila na dodane obavijesti u vezi skorašnjeg izdavanja nove zakrpe. Korisnicima se preporuča, ukoliko to nisu već napravili, primjena tekuće zakrpe.

// it.monitor.hr

BRANITELJSKA:

Kada je trebalo, nisam razmišljal,
Sam sam se javil i pušku sam zel.
Mislil sam naivno, svi budu tako,
Zemlju sam svoju braniti htel.

Sad spavati nemrem, jer kad zažmirim,
Vidim si brata kak leti u zrak.
Njegov se mozak cijedi po meni,
A ja polako tonem u mrak.

Kad pomoč molim od države svoje,
Kažu mi : Radi! Dosta si jak!
Nemremo svakom penziju dati,
A spavati nemreš jer si bedak.

I neka se liječim, nek ne simuliram,
Nek ne izmišljam nekakav stres.
A posla nema za mene takvog,
Nemam za jesti i živim kak pes.

I možda je bolje da brat mi je mrtav,
Barem ne vidi kak danas se živi.
Oni kaj zemlju su braniti hteli,
Njima se sudi, oni su krivi.

Na bombu bum legnul i iglu bum zvlekel.
Tak bude bolje, nek uzme me mrak.
Makar zbog toga u paklu se pekel,
Jer više nemrem živeti tak.


I nije mi, žao mladosti moje,
Ni brata kaj Hrvatskoj život je dal,
Nego kad z borca delaju norca,
Kad nam se smiju…. e to mi je žal.



Autor: Krešimir Pološki