VLAHO BUKOVAC U KLOVIĆEVIM DVORIMA PARIŠKO RAZDOBLJE

unnamedGALERIJA KLOVIĆEVI DVORI

 

 

Ciklus

Vlaho Bukovac 1/3 -

pariško razdoblje 1877. – 1893.

18. 1. – 11. 3. 2018.

Izložba se održava pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar – Kitarović i Vlade Republike Hrvatske

 

Generalni sponzor:

 

                                                                                                  Vlaho Bukovac 1/3 – pariško razdoblje 1877. – 1893.

 

Autorice izložbe: Petra Vugrinec i Lucija Vuković
 

Galerija Klovićevi dvori iz Zagreba i Kuća Bukovac u Cavtatu otvaraju prvu od tri predviđene izložbe o Vlahi Bukovcu. Namjera je kroz tri zasebne izložbe predstaviti tri najznačajnija razdoblja Bukovčeva stvaralaštva: pariško, zagrebačko i praško.

Prva izložba obrađuje Bukovčev život i rad u Parizu od 1877. do 1893. godine, te njegovu afirmaciju u Engleskoj, Crnoj Gori, Srbiji kao i buđenje domaće likovne sredine u Dalmaciji.
Autorice izložbene koncepcije su Petra Vugrinec (viša kustosica, Galerija Klovićevi dvori) i Lucija Vuković (kustosica, Kuća Bukovac) dok su koautori:

  1. dr. sc. Rachel Rossner, američka povjesničarka umjetnosti koja je doktorirala s temom Great Expectations: The South Slavs in the Paris Salon Canvases of Vlaho Bukovac and Jaroslav Čermak na The University of Chicago
  2. Alex Kidson, ugledni engleski povjesničar umjetnosti, glavni kustos triju izložaba o Vlahi Bukovcu pod nazivom Searching for Blaise: Vlaho Bukovac (1855 – 1922) and his Northern Patrons, Walker Art Gallery, Liverpool, XI/ 2005. – I/2006, Mercer Art Gallery Harrogate, I – III/ 2006. i Bonhams u Londonu,
  3. Jadranka Beresford-Peirse, osnivačica internacionalne Zaklade hrvatskih spomenika koja se dugi niz godina trudi detektirati Bukovčeva djela u Velikoj Britaniji
  4. akademik dr. sc. Radoslav Tomić  
  5. dr. sc. Igor Borozan izvanredni profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu

Po prvi će se puta u Hrvatskoj predstaviti djela iz Engleske i Francuske koje je Bukovac radio za trgovce Vicars Brothers te pripadnike engleskoga visokog društva Richarda Le Douxa i Samsona Foxa. Bit će izložena i djela koja je predstavljao na pariškom Salonu poput La Grande IzaAndromeda ili Dalmatinski ribari te Portret Baltazara Bogišića. Izložba će prikazati kronološki slijed, uspone i razočaranja mladog umjetnika hrabro vođenog idejom da postane umjetnik u europskoj prijestolnici, Parizu.

Djela za izložbu dolaze iz Velike Britanije, Francuske, Slovenije, Srbije, Vojvodine, Crne Gore, a posebna atrakcija izložbe monumentalna je kompozicija Isus prijatelj malenih iz crkve Franjevačkog samostana u Tomislavgradu impozantnih dimenzija 3 x 4,40 m, koja je nagrađena na pariškom Salonu 1888. godine. Slika će po prvi puta biti predstavljena hrvatskoj javnosti.

Namjera ovoga opsežnog projekta je sublimirati sva novija dosadašnja istraživanja o Vlahu Bukovcu, rodonačelniku hrvatskog modernog slikarstva, provedena u Hrvatskoj, ali i izvan nje, jer Bukovac je posljednjih godina postao predmetom istraživanja međunarodnih stručnjaka. Željeli bismo uključiti opus ovoga umjetnika u dijalog sa suvremenicima, te jezikom suvremene vizualne prezentacije prodrijeti dalje od lokalnoga promišljanja.

Kao generalni sponzor izložbe PBZ Card je pripremio posebne pogodnosti za korisnike American Express kartica, kao što je 10% popusta na kupnju ulaznica za izložbu, a prvih petsto korisnika na dar će dobiti i plakat izložbe.

Bukovac i krajolik

Iz Fontainebleaua, ulje-platno, 32,5 x 45,5 cm, Pariz, oko 1886. (Kuća Bukovac)

Šuma Fontainebleau kraj Pariza mitsko je ishodište barbizonske škole slikanja, često utočište impresionista. Tamo slikaju Parižane tijekom izleta izvan grada, aktove u pejzažu, prikazuju svjetlosne efekte i stalne mijene prirode.

Tijekom Bukovčevih pariških dana (1877.-1893.)  Fontainebleau je za slikara bio mjesto slobode. U Fontainebleauu se fotografira, odlazi slikati krajolik i studije za velike kompozicije. U malim slikarskim formama niže isječke prirode, u početku zatamnjene game, a svjetlo će 1880-ih godina na slici biti sve prisutnije. 

U središtima fontenbloških krajolika često je ljudska figura – mala u odnosu na krajolik, u crnoj odjeći, bez lica, sumarno prikazana u nekoliko poteza. Gotovo uvijek je to ženska figura koju slika uz stijene, gustu šumu, pješčane nanose. Slika brzo, slobodnim potezima boje, slobodno gradi formu. U pojedinim studijama tema djela postaju naoko nasumični isječci prirode poput hridi ili stabla u svjetlu. Kadrovi su to Bukovčeve stvarnosti, memorije trenutka, istraživanja sunčevog svjetla i njegovih odraza.

Godine 1887. u unajmljenom  vrtu na Montmartreu Vlaho Bukovac od drva gradi prvi vlastiti atelijer. Pariz se pruža pred njim kao na dlanu, a vrt je zasađen ružama, jorgovanima i niskim kruškama i jabukama. Vraća se slikanju vrtnog paviljona u različitim godišnjim dobima, jednako kao što se impresionististički majstori popur Claudea Moneta ustrajno vraćaju slikanju jednog motiva kroz cijelu godinu. Istražuje i prikazuje promjene svjetla, slika cvijeće kojim je okružen , travnjak i pogled kroz prozor na zelenilo vrta. Nerijetko iste motive prepoznajemo na pozadinama reprezentativnih kompozicija iza likova koji su središnji motivi slike.

Adam i Eva II, ulje-platno, 63,5 x 53 cm., Pariz, 1886. (privatno vlasništvo)

Suradnja s engleskim trgovcima umjetninama, Vicars Brothers, koja mu je omogućila gradnju prvog vlastitog ateljea, započela je 1886. godine. Engleskoj se publici Bukovac najprije predstavio aktovima, Bijela robinja i Putifarova žena, koji su upješno izlagani i prodani u Engleskoj. Između 1886. i 1888. godine, naslikao je nekoliko varijanti slike Adam i Eva. Većina ovih kompozicija je danas izgubljena. Na izložbi predstavljamo sliku Adam i Eva II, iz 1886. godine (privatno vlasništvo). Motiv je ovdje smiren u odnosu na ranije aktove, iako slikar nije „škrtario na golotinji“.  Vraća se slikanju u tradicionalnom duhu, kojeg se uspješno oslobađao u slikanju krajolika. Izrazito svijetla put Evina tijela ističe se u tamnom zelenilu, koje je u odnosu na likove, slikano najslobodnije.

Lucija Vuković, autorica izložbe

 

 

 

Bukovčevi Samson Fox i Laura Le Doux

 

U Galeriju Klovićevi dvori zbog izložbe Vlaho Bukovac – pariško razdoblje 1877. – 1893. stigle su slike iz Engleske, točnije iz Liverpoola i Harrogatea, gdje je Bukovac svorio neka od svojih najboljih djela. Portret Samsona Foxa i Portret Laure Le Doux. Samson Fox je rođen blizu Bradforda 1838. godine kao sin radnika u tvornici tekstila u Leedsu. Brzo je otkrio svoj dar za izum industrijskih strojeva i izradu posebnih alatnih strojeva te je 1874. godine osnovao tvrtku Leeds Forge Company koja mu je donijela ogromno bogatstvo. Zajedno sa suprugom Marie Ann i njihovom djecom Harryjem, Willyjem i Louise, Fox je raskošno živio u Grove Houseu, velikom dvorcu u Harrogateu, gdje je tri godine za redom biran za gradonačelnika, od 1888. do 1891. godine. Upravo se u tim godinama razvijalo njegovo prijateljstvo s Bukovcem. Fox je imao zbirku umjetnina u velikoj galeriji s bačvastim svodom, uglavnom razmještenih tako da vise okvir do okvira na način na koji su se vješale umjetnine u Kraljevskoj akademiji.

 

Druga je slika Portret cijele figure Laure le Doux iz Walker Art Gallery iz Liverpoola (National Museum, Liverpool). Richard Le Doux, suprug portretirane Laure bio je jedanaest godina mlađi od Foxa, a rođen je u Westphaliji. U Liverpoolu se afirmirao 1868. godine i ubrzo se povezao s kompanijom Suter, Hartmann and Rahtjen, vodećim proizvođačima boje za kobilice brodova. Njihova “Marka crvene ruke” (Red Hand Brand) uvelike je produživala vijek trajanja željeznih i čeličnih brodova, a bila je poznata i koristila se u čitavom svijetu. Le Doux je živio u dvorcu Marlfield u West Derbyju.

Oba portreta ujedinjuju najvažnije karakteristike Bukovčeva pariškog perioda, u kojem nakon afirmacije u Parizu, započinje suradnju s trgovcima Vicars te radi brojna djela za englesko tržište i barem jednom godišnje prelazi La Manche.

Majstorski portreti slikani su u pleneru. Portret Samsona Foxa odlikuje se nevjerovatnom preciznošću prenošenja detalja, dok je Portret Laure le Doux koloristički raskošna igra svjetla i boja.

Po prvi će puta građani imati prilike uživati u susretu s ovim djelima, koja do sad nisu napuštala svoje matične ustanove u čijim su stalnim postavima.

U autobiografiji “Moj život” Bukovac s oduševljenjem opisuje raskošan prijem na koji je nailazio prilikom brojnih posjeta obiteljima engleskog visokog društva:  Fox i Le Doux.

Upravo ove obitelji pridonijele su Bukovčevoj popularnosti u Engleskoj.

Samson Fox je umro 1904. , a njegova zbrika rasprodana je na aukciji 1911. godine. U njegovoj zbirci bilo je nekoliko desetaka Bukovčevih slika, najpoznatija među njima monumentalna je kompozicija Isus prijatelj malenih (Pustite malene k meni) od preko 4 x 3 metra, koja će se također naći na izložbi u Galeriji Klovićevi dvori, kao i djelo iz Muzeja Jugoslavije, Beograd, Posljednji retuš iz i još neke slike iz ove čuvene kolekcije, koja je među ostalima sadržavala djela Rubensa i Ribere. 

 

Petra Vugrinec, autorica izložbe

 

 

 

 

 

 

Rachel Rossner

BUKOVAC ET LES ÉPISODES DU MONTÉNÉGRO

 

You’re the real thing

Yeah the real thing

You’re the real thing

Even better than the real thing

 

Zamislite Pariz zimi 1878. godine, hladno i sivo središte umjetničkog svijeta. Zamislite mali atelijer nepoznatog umjetnika iz austrijske Dalmacije i talijanski model velikih smeđih očiju koji glumi Crnogorku odlučnu da se odupre osmanlijskim napadačima. Zamislite šumu Fontainebleau koja se na jedan dan odmara od svoje uloge nadahnuća realistima kako bi se zamaskirala u crnogorski krš.

Zamislite Vlaha Bukovca (1855.–1922.), ambicioznog pariškog došljaka, koji sve to režira kako bi 1878. godine stvorio svoju dramatičnu sliku Épisode de la guerre du Monténégro (Epizoda iz rata u Crnoj Gori), za svoj debitantski nastup na Salonu. Zamislite da je ovo početak njegovog životnog bavljenja Crnom Gorom. Sam je Bukovac priznao 1878. godine da nikada nije vidio tu južnu zemlju nadomak njegovih rodnih Konavala: „Ja nijesam iz bliza poznavao Crnogorce, ali sam se opet riješio da izradim studiju za svoju sliku, pa što mi Bog da!“ Te su riječi, bile one Bukovčeve ili prenesene od Marka Cara, potvrda da su slike crnogorske tematike odraz umjetnikove imaginacije, koje je francuska publika prihvaćala kao stvarne opise. Čak i nakon što je upoznao tu zemlju „iz bliza“ na putovanjima 1879. i 1883. godine, Bukovčeva Crna Gora bila je svijet iz mašte neopterećen detaljima stvarnosti koje je tamo upoznao.

 

Igor Borozan

IZMEĐU INTENCIJE I RECEPCIJE: VLADARSKI PORTRETI VLAHA BUKOVCA

 

Umjetnik je u dogovoru s kraljicom odabrao u kojoj će je haljini portretirati, izbjegavši svečani kraljevski ornat s mnogobrojnim accessoireom. Otklon spram teškog i masivnog ornata, kao i izbor moderne haljine ukazuje na opće mjesto modernizacije europskih vladara, koji su pod utjecajem razorne prosvjetiteljske kritike odbijali nositi isprazne vladarske ornate. Želja za reprezentacijom i samopredstavljanjem vladarice dodatno je kontekstualizirana činjenicom da je ona bila vrlo nezadovoljna svojim portretom u punoj veličini, koji je iste godine naslikao istaknuti austrijski umjetnik Hans Canon i potom portret izložio na Prvoj internacionalnoj izložbi u Beču. Naime, suhoparni i suviše crtački definiran kraljičin portret nije odgovarao duhu vremena. Spektakularno portretno slikarstvo Drugog carstva ili vatrena koloritna dekadencija bečkog Grunderzeita oličena u ženskim portretima Hansa Makarta, sigurno su bili dopadljiviji gordoj i prilično frivolnoj srpskoj kraljici. Očigledno su izbor haljine po modi Drugog carstva i sveopća dekorativnost slike potvrdili suradnju vladarice i umjetnika, kao i određene norme vremena. Vladarice su tijekom 19. stoljeća i dalje bile u sjeni svojih muževa. U skladu s građanskim idealima, one su trebale izraziti blagost, čednost, ljupkost i odmjerenost te tako istaknuti svoju ulogu prikladnih pratilja okrunjenih glava. Virtuozno naslikana glamurozna haljina u skladu s modnim diktatima vremena potvrdila je kraljičin status modne ikone srpskog elitnog društva.

 

 

 

Alex Kidson

VLAHO BUKOVAC I NJEGOVI POKROVITELJI NA SJEVERU ENGLESKE

 

Treća slika koja je zaokupljala Bukovčeve misli u travnju 1887. godine, Isus prijatelj malenih bila je središte njegove preokupacije sljedećih dvanaest mjeseci, a za njenu izradu je planirao

izgraditi novi atelijer u Parizu. Gotov rad ima dimenzije 300 x 440 cm te prikazuje skoro 40 likova, od kojih su mnogi raspoređeni u kompleksne skupine i imaju pažljivo razrađene izraze lica; izložen je u Salonu 1888. godine i dobio je Mention Honorable. Slika je očito imala cilj pokazati kako je Bukovac, iako je i dalje slikao poznate biblijske scene, krenuo sasvim novim putem. Ona je snažnije od njegovih ranijih radova naglasila umjetniku svojstven umjetnički program – kombinaciju suvremenog francuskog akademskog realizma s egzotikom u izboru kostima i, moglo bi se reći, tipova fizionomije. Jednako jasan cilj bio je pokopati glas koji se o njemu proširio u javnosti kao o slikaru pohotljivih aktova. Kada je rad stigao u Vicarsovu galeriju u ožujku 1889. godine nekoliko je kritičara primijetilo da je slika, a osobito lik Isusa, rezultat umjetnikovog četverogodišnjeg proučavanja  – kao da su željeli reći da su njegovi raniji radovi izlagani u Engleskoj bili tek odstupanja. Isus prijatelj malenih ostao je izložen u Eagle Placeu, zajedno sa slikama Adam i Eva te Bijela ropkinja, tijekom devet mjeseci. Kupio ju je Samson Fox, koji je vjerojatno u isto vrijeme kupio i umjetnikovu završenu studiju Isusove glave u ulju.

 

Lady Jadranka Beresford Peice

VLAHO BUKOVAC I MOJA POTRAGA ZA NJEGOVIM SLIKAMA U ENGLESKOJ

Otkrila sam da se u Umjetničkoj galeriji Harrogatea, koja je tada još bila smještena u zgradi Knjižnice Harrogatea, nalazi portret Samsona Foxa kojeg je naslikao Bukovac. Povezala sam se s tadašnjom kustosicom, Pat Clegg te ga otišla pogledati. Pat i ja smo se odmah sprijateljile i dale se na posao. Pat me upoznala s piscem i velikim znalcem o povijesti Harrogatea, Georgeom Newbyjem, koji se rado sa mnom susreo, ispričao mi što zna o Samsonu Foxu i Vlahu Bukovcu te mi pokazao svoju bogatu arhivu. George Newby je 1971. godine objavio članak u listu Harrogate Advertiser pod naslovom „Gradonačelnik Fox, mecena umjetnika, pojavio se u Jugoslaviji“, u kojem je naveo citat iz knjige Moj život Vlaha Bukovca: Gospodski običaji u Grove Houseu …  i kneza bi zadovoljili.

 

 

Radoslav Tomić

BUKOVAC U DALMACIJI

 

Bukovčev je boravak za Dalmaciju bio iznimno važan: male su se gradske sredine imale prilike susresti i upoznati sa slikarom koji se suvereno kretao na likovnoj sceni Pariza. U improviziranim atelijerima demonstrirao je svoje neskrivene sposobnosti, da u dahu, bez velikih priprema i skica pronikne u karakterne osobine portretirane osobe koju bi potom vješto prikazao tamnim tonovima na neutralnoj pozadini. Najčešće je riječ o klasično komponiranim poprsjima različitih predstavnika tadašnjega društva koji su imali izraženije socijalne ambicije nego li jasan uvid u suvremenu portretnu umjetnost. U jednom rijetko citiranom tekstu Matko Peić 1967. godine istražujući karakter značenja Vlaha Bukovca za razvoj modernog hrvatskog slikarstva, slikara pozicionira između grupe Quiquerez – Kršnjavi – Mašić, koja je slikala početkom druge polovice 19. stoljeća i grupe Račić – Kraljević – Becić, koja je slikala početkom 20. stoljeća te zaključuje da je Bukovac bio pionir našeg napora, da iz realističkog münchenskog tona prijeđemo na parišku impresionističku boju.

 

 

Lucija Vuković

SLOBODNO KADRIRANI KRAJOLIK U DJELU VLAHA BUKOVCA

 

Krajolici Vlaha Bukovca ono su što je on sam bio, radoznali i „ćutljivi“ promatrač svijeta oko sebe koji viđeno, kao i doživljaj, bilježi u trenutku, urođenim slikarskim darom. Radi ih ponajprije za sebe, kao podsjetnike na vlastite misli i osjećaje, rješenja na postavljene slikarske zadatke.  Ne izlaže ih osim na zidovima vlastitih atelijera, od Pariza do Praga, stoga je najveći dio pejzažnog opusa bio sačuvan u njegovoj ostavštini. Motivi koje u svojim djelima varira, počevši od onih najranijih dječjih radova, poput hridi, planina ili pješčanih nanosa, trave, sitnog cvijeća, lišća i drveća, tretirani su tijekom godina sve slobodnije te se konačno majstorski prikazuju nanosima čiste boje.  Krajolik mu pruža potpuno oslobađenje od akademskih principa i prevagu onih impresionističkih načela, korištenih osobito u tretiranju svjetla, koja se tek prepoznaju u ostalom dijelu Bukovčeva opusa. I kod reprezentativnih kompozicija, ukoliko su smještene u krajoliku, pozadine su slobodno slikane naspram likova. U krajolicima je prikazana Bukovčeva sadašnjost, iskustvo modernog. 

Objavljeno u Nekategorizirano | Ostavi komentar

2. Salon pjenušavih vina u Zagrebu tradicionalno u hotelu Dubrovnik

24991103_184270405486986_1782064209445558677_nHotel Dubrovnik  Zagreb Pet, 02. Vel 2018 u 15:00 – 21:00

Malo o povijesti nastanka pjenušaca

Povijesni pregled

image-4

Često nesnalaženje s terminima šampanjac i pjenušac i danas govore o niskoj vinskoj kulturi. Važno je znati da je šampanjac samo jedan i to onaj koji je nastao u francuskoj pokrajini Champagne. Njega je 1668. godine proizveo francuski benediktinac Dom Perignon i njegova metoda prozvodnje naziva se klasičnom metodom. Sva ostala pjenušava vina koja su proizvedena klasičnom metodom ili nekom drugom metodom izvan francuske pokrajine Champagne nazivamo pjenušcima.

Neki zapisi govore kako su vina koja se pri ulijevanju u čaše pjenušaju bila poznata već u doba starog Rima. Unatoč tome, kada govorimo o nastanku pjenušavih vina, mnogima je prva asocijacija na Dom Perignona kao ”oca” pjenušca. U njegovo vrijeme veliki problem za vinare bila je sekundarna fermentacija u boci. U jesen kad bi došlo do zahlađenja, vrenje bi se zaustavilo te bi u vinu ostajala određena količina neprovrelog šećera. Takvo vino bilo je punjeno u boce. S dolaskom proljeća i viših temperatura, kvašćeve gljivice bi se aktivirale i došlo bi do ponovne fermetacije ostatka šećera. Nastali ugljikov dioksid nije imao kamo otići, što je dovodilo do izlijetanja čepova ili u gorem slučaju do pucanja boca.

Dom Perignonu se pripisuje kako je on prvi čovjek koji je proučavao procese sekundarne fermentacije. On je zaključio da vino nije dovoljno fermentiralo prije zatvaranja u bocu i to ga je učinilo pjenušavim. Nakon tog otkrića uslijedio je niz tehnoloških otkrića koja su bila neophodna za današnju proizvodnju pjenušavih vina.

On je bio prvi koji je proizveo bijelo vino od crnog grožđa što je bilo jako bitno jer od tri sorte koje čine glavninu proizvodnje, dvije su crne. Također je prvi uveo kupažiranje grožđa sa različitih parcela (a ne iz jednog vinograda) prije prešanja i to sa svrhom dobivanja vina bolje kakvoće.

Phillips u svojoj knjizi „A Short History of Wine“ govori kako je mnogo izmišljenih i preuveličanih priča o Dom Perignonu. Iako je on radio na unapređenju vina iz pokrajine Champagne, ipak nije zaslužan za nastanak pjenušca. Dapače, u to je vrijeme na sekundarnu fermentaciju gledano isključivo kao na manu, Dom Perignon je neumorno radio na njenom sprečavanju.

Postoje dokazi kako je engleski znanstvenik Christopher Merret prvi zabilježio dodavanje šećera gotovu vinu s namjerom da se izazove sekundarna fermentacija.

Iako Dom Perignon nije ”otac” pjenušavog vina, brojni postupci i metode koje je on uveo, u mnogočemu su poboljšali kvalitetu i postupak proizvodnje.

Hrvati su još krajem 19. stoljeća proizvodili pjenušava vina. Bogatstvo sorti vinove loze te umiješanost vinara bili su dovoljan poticaj za njihovu proizvodnju. Iako je to iznimno piće sve prisutnije i kod nas, još uvijek ga se najčešće kuša prigodom raznih slavlja pa i uz jako ”pucanje” pri otvaranju boce, što se zapravo smatra nepristojnim jer je on “kralj” među vinima. Pjenušci našeg podneblja proizvedeni klasičnom metodom ne zaostaju za najboljima u svijetu.

Premijerni Salon pjenušavih vina u Zagrebu s velikim je brojem vinara iz Hrvatske i Slovenije, koji su došli predstaviti pjenušava vina u prijestolnicu, i odazivom iznad svih očekivanja, još jedanput pokazao da su pjenušava vina pravi hit. I to ne samo za praznike i svečanosti, nego i za svaki dan, za sve prilike i združivanje s hranom. Salon u Zagrebu organiziran je po provjerenom modelu salona iz Ljubljane, uz partnera Radosne Prireditve, gdje je, tjedan dana nakon Zagreba, bio održan 4. Salon penečih vin.

Iako znamo da vino govori univerzalni jezik i povezuje ljude, veza Zagreba i Ljubljane bila je uspješnija od svih očekivanja, a broj posjetitelja bio je velik. Stoga smo odlučili ustanoviti međunarodnu mrežu salona pjenušavih vina »Salon of Sparkling Wines« koja će se širiti (prvenstveno po regiji) i povezati prijestolnice preko pjenušavih vina.

Prvi salon iz mreže »Salon of Sparkling Wines« je 2. Salon pjenušavih vina Zagreb koji će u petak, 2.2.2018. otvoriti novu zagrebačku vinsku sezonu. Na salonu se očekuje 40-tak izlagača koji će svoja vina moći prijaviti na veliko međunarodno ocjenjivanje, zajedničko za oba salona: 2. Salon pjenušavih vina u Zagrebu i 5. Salon penečih vin u Ljubljani.

Sudionici:

Upoznajmo pobjednike 1. Salona pjenušavih vina Zagreb 2017 – Misal Peršurić​ i poželimo im dobrodošlicu na Drugi. Njihovo se znanje, umijeće, stalno učenje, strast, ljubav i tradicija osjeti u svakom mjehuriću svake od 11 etiketa koje su proizveli od svojih početaka, među prvima u Hrvatskoj! Veselimo vam se!

"Proizvoditi pjenušac je najljepši posao za nas jer pjenušac povezuje radosne ljude u radosnim momentima, a mi smo tada dio tog radosnog svijeta." (Ana Peršurić Palčić​ )

Pjenušci Kos od našega 1. Salona pjenušavih vina 2017. pa nadalje dobivaju nagrade i priznanja. Dovoljno za poziv da ih dođete kušati na naš 2. Salon! Kvaliteta koja se dokazuje svakom novom berbom, svaki gutljajem! Anita i Rosula vas čekaju s nestrpljenjem! Save the date! 2.2.2018. #vinakos #salonpjenusavihvinazagreb

S Paga nam dolazi Viaz! Kušajte ga na našem Salonu

 Iz zelinskoga kraja dolazi nam pjenušava kraljevina pod imenom "Kraljica" vinarije Puhelek-Purek. S ugodnom svježinom i aromama zelinskoga terroira, kraljica je pjenušac koji svakako morate kušati. Vidimo se na 2. Salonu pjenušavih vina 2.2. 2018! Cheers!

Istarski pjenušci s francuskim elegancijom!
Domaine Koquelicot mlada je francusko-hrvatska vinarija iz Gradišća, na čelu s Jacqueline Marovac i Olivierom Ertzbischoffom. Istarski terroir na francuski način pretočili su u fina vina i izvrsne mjehuriće u pjenušcima Kontempo i Luna. Kušajte ih s nama 2.2. 2018. od 15h u hotelu Dubrovnik u Zagrebu.

Pjenušci Senator vinarije Cattunar proizvedeni su od autohtonih istarskih sorti – malvazije, muškata momjanskog i muškat ruže. Kušanjem ovih pjenušaca, u mjehurićima Senator doživjet ćete svu osobnost vinara i terroira četiri zemlje zapadne Istre. Vidimo se 2.2.!

Iz Štigove nam dolaze vrhunski pjenušci Sibon! Kad ste kod njih u podrumu, možete naučiti kako se radi pjenušac, ali da biste ih kušali, dovoljno je za početak doći 2.2. 2018 u hotel Dubrovnik, kušati 3 etikete Sibon – a onda ćete se sve dogovoriti za izlet u vinariju! Vidimo se!

 Iz Štigove nam dolaze vrhunski pjenušci Sibon! Kad ste kod njih u podrumu, možete naučiti kako se radi pjenušac, ali da biste ih kušali, dovoljno je za početak doći 2.2. 2018 u hotel Dubrovnik, kušati 3 etikete Sibon – a onda ćete se sve dogovoriti za izlet u vinariju! Vidimo se!

Prošlogodišnji pobjednik zagrebačkog Salona u kategorji ružičastih pjenušavih vina bila je vinarija Čarga | Since 1767, s pjenušcem Donna Regina Rosé, 2013. Što su nam pripremili za ovu godinu, otkrijte s nama 2.2.2018., od 15h – 21h!

Slovenska vinska klet Prus iz Bele krajine već tri generacije njeguje vinogradarsku obiteljsku tradiciju. Veliki je naglasak na najvišoj kvaliteti vina – od mirnih do pjenušavih! I ove godine možete pjenušce PRUS kušati u hotelu Drubrovnik, 2.2 2018., od 15-21h.

"- Šampanjac je najbolji obrok – rekla je.
– Htjeli ste reći da je to najbolje piće uz obrok?
– Ne. Vidite, ja ne objedujem. Šampanjac je i piće i hrana.
– Čuvajte se opijanja.
– Želim ga. Opijanje šampanjcem pravo je blago ."
(iz knjige Vladavina Moćnih, Amélie Nothomb)

"Šampanjac je tako hladan da su mjehurići otvrdnuli – rekla je. – Kao da pijemo dijamantni prah!"
(iz knjige Vladavina Moćnih, Amélie Nothomb)

Fotografija Salon of Sparkling Wines.

Fotografija Salon of Sparkling Wines.

Fotografija Salon of Sparkling Wines.

 

Fotografija Salon of Sparkling Wines.

Objavljeno u KULTURA i OBRAZOVANJE, Nekategorizirano | Ostavi komentar

ODRŽAN 12 VINOCOM TRADICIONALNO U HOTELU ESPLANADE

U zagrebačkom hotelu Esplanade je 24.i 25.  studenog održan 12. Međunarodni festival vina i kulinarstva Zagreb VINOcom 2017.

Najveći vinski događaj u Hrvatskoj okupio je preko 300 izlagača vina iz Hrvatske i drugih vinskih regija,i Rusije kao zemlje partner, a na festivalu je osim vina i velik broj gastro izlagača iz Hrvatske i inozemstva prezentirao svoje najbolje proizvode.

Ljubitelji dobrog okusa mogli su uživati u raznim delicijama, a posebno je okupljene impresionirala humanitarna gastro ponuda.

U sklopu festivala priređene su i radionice obrazovnog karaktera s ciljem širenja vinske kulture u susjedstvu i šire.

Zagreb VINOcom 2017 bio je i odlično mjesto za sklapanje novih poslovnih suradnji budući da su neki od najboljih vinara iz cijele regije bili prisutni u Esplanadi tijekom dva dana održavanja festivala.

 

 

Objavljeno u KULTURA i OBRAZOVANJE, Nekategorizirano | Ostavi komentar

OBAVIJEST O REGULACIJI PROMETA NA DAN “ZAGREB MARATON “

untitled

Objavljeno u KULTURA i OBRAZOVANJE | Ostavi komentar

MODERNA GALERIJA IZLAŽE DJELA SLAVKA ŠOHAJA IZ DONACIJA

Šohaj - pozivnicaU utorak, 3. listopada 2017., u 19 sati u Modernoj galeriji bit će otvorena izložba slikara Slavka Šohaja.

Šohaj (donacije/zbirke)

Na izložbi Šohaj (donacije/zbirke) koju Moderna galerija priređuje na reprezentativnom prvom katu Vranyczanyjeve palače od 3. listopada do 5. studenoga 2017. u znak zahvalnosti na vrijednim donacijama, zagrebačka kulturna javnost imat će priliku upoznati se s velikim dijelom slikarskog opusa Slavka Šohaja, srebrnog gospodina kako ga opisuje ugledni povjesničar umjetnosti i likovni kritičar Igor Zidić, koji je za ovu prigodu odabrao stotinjak umjetnikovih ostvarenja nastalih u razdoblju od ranih 30-ih do kasnih 90-ih godina 20. stoljeća.

MG-6932 (Small) (Small)Riječ je o uljenim slikama, studijama, crtežima i grafikama, najvećim dijelom iz donacije umjetnikove udovice Hede Šohaj 2016., kao i iz ranijih umjetnikovih donacija Modernoj galeriji 1999. i 2000., ponešto iz starijeg fundusa MG te nekoliko djela iz drugih muzejsko-galerijskih institucija, kolekcija i pojedinih vlasnika. Izložbu kojom se želi upotpuniti predodžba o slikaru i njegovoj ulozi u hrvatskoj modernoj umjetnosti prati bogato ilustriran katalog s predgovorom Igora Zidića.

MG-6721 (Small) (Small)

MG-1810 (Small) (Small)

 

 

 

 

 

 

 

MG-2296 (Small) (Small)

Slavko Šohaj

Slikar i predmeti, 1957.

ulje/platno, 85,3 x 99,5 cm

sign. d. gornji k.: ŠOHA

Moderna galerija, Zagreb

inv. br. MG-2296

Foto: Goran Vranić©Moderna galerija, Zagreb 2017.

Slavko Šohaj

Mrtva priroda, 1942.

ulje/platno, 54,8 x 71 cm

sign. d. dolje: Šohaj

Moderna galerija, Zagreb

Inv. br. MG-1810

Foto: Goran Vranić©Moderna galerija, Zagreb 2017.

Slavko Šohaj

Aktovi u prirodi, 1961-1994.

ulje/platno, 130 x 140 cm

sign. l. gornji k.: 1961-1994.

Moderna galerija, Zagreb

inv. br. MG-6932*

Foto: Goran Vranić©Moderna galerija, Zagreb 2017.

Portret supruge, 1953.

ulje/platno, 75 x 50 cm

sign. l. donji k.: Šohaj

Moderna galerija, Zagreb

inv. br. MG-6721*

Foto: Goran Vranić©Moderna galerija, Zagreb 2017.

 

 

Objavljeno u KULTURA i OBRAZOVANJE | Ostavi komentar

Danijel Koletić – gost na prestižnom prijemu u House of Lords

Danijel Koletić i Charles Skinner

Ovlašteni intstitut odnosa s javnošću CIPR (Chartered Institute of Public Relations), 14. rujna održava godišnji ručak s pozvanim članovima. Najveća organizacija praktičara odnosa s javnošću izvan Sjeverne Amerike, koja čini vodeće predstavničko tijelo za PR profesiju i industriju u Europi, pozvala je direktora Apriori Worlda, Danijela Koletića na ovaj svečani domjenak. Na poziv uglednog britanskog stručnjaka za upravljanje reputacijom g. Charlesa Skinnera koji je svoju karijeru gradio na različitim pozicijama od Ministarsrtva vanjskih poslova UK,  Commonwelth-a i Buckhingam palače, g. Koletić će biti jedini predstavnik iz ovog dijela Europe.

Na događaju će prisustvovati zanimljiv govornik, Lord Dobbs. Poznati autor knjige „House of Cards“, čiji je odnos s  Margaret Tacher kasnije stvorio popularnu Netflix-ovu seriju. Svoj govor će održati na lokaciji Black Rod's Garden u podne, koji se nalazi u gornjoj kući Parlamenta House of Lords.

Cilj događanja je unaprjeđenje profesije, stvaranje novih kontakata, osposobljavanje, stjecanje kvalifikacija, nagrada i stalnog stručnog usavršavanja.

 

Objavljeno u UDRUGE i KOMUNIKACIJA | Ostavi komentar

Vrhunska interpretacija barokne glazbe u klaustru Male braće

Laura Vadjon

Dubrovnik, 28. srpnja 2017.Hrvatski barokni ansambl izveo je sinoć, 27. srpnja u okviru glazbenog programa 68. Dubrovačkih ljetnih igara, program naziva Viaggio musicale u klaustru samostana Male braće.

Program Viaggio musicale festivalsku je publiku poveo na putovanje kroz različite forme talijanskog baroka od njegovih početaka, još ukorijenjenih u renesansu, do razvijenih oblika koji su stvorili pretpostavke za razvoj novog stila, pretklasike. U nizu nešto manje poznatih izvedenih skladatelja ističu se najvažniji kompozitori talijanskog baroka Corelli i Vivaldi. Hrvatski barokni ansambl pružio je uobičajeno vrhunsku, stilski čistu i virtuoznu interpretaciju koju su istančani ljubitelji glazbe popratili dugotrajnim aplauzom i ovacijama.

HRBA

Hrvatski barokni ansambl najznačajniji je hrvatski ansambl specijaliziran za povijesno vjernu interpretaciju instrumentalne i vokalno-instrumentalne glazbe baroknog razdoblja i bliskih epoha, na

originalnim glazbalima i njihovim vjernim replikama. Umjetnička voditeljica ansambla, koji je u smanjenom sastavu nastupio na ovom koncertu, je renomirana violinistica Laura Vadjon koja svira baroknu violinu, kao i Tanja Tortić, dok barokno violončelo svira Lea Sušanj Lujo, teorbu Izidor Erazem Grafenauer i Krešimir Has čembalo.Izidor Erazem Grafenauer

 

Hrvatski barokni ansambl, osim na sinoćnjem samostalnom koncertu u klaustru Male braće, nastupit će i večeras u premijeri opere Orlando Georga Friedricha Händela pod glazbenim vodstvom dirigenta Davida Batesa te u režiji Jánosa Szikore na otoku Lokrumu, koja je na repertoaru do 30. srpnja.

Objavljeno u KULTURA i OBRAZOVANJE | Ostavi komentar

Ansambl Umberto Giordano večer u Dvoru posvetio Beethovenu

Giordano_007Dubrovnik, 24. srpnja 2017. U sklopu glazbenog programa 68. Dubrovačkih ljetnih igara u Kneževu dvoru talijanski je Ansambl Umberto Giordano zajedno s glumcem Giampierom Mancinijem izveo glazbeno-scenski program Ludwigove pjesme i poveo festivalsku publiku u glazbeno-osjetilni svijet velikog skladatelja Ludwiga van Beethovena, sinoć, 23. srpnja.

Giordano_005Program je donio portret Ludwiga van Beethovena kroz čitanje zamišljenog pisma njegova nećaka Karla engleskom izdavaču Georgeu Thompsonu u kojem piše o ujakovoj smrti. Tekst uz skladateljevu glazbu pripremio je Francesco Sanvitale. Glumac Giampiero Mancini, u ulozi Beethovenova nećaka, ispričao je priču o skladateljevom životu. Program je bio usmjeren na Beethovenove manje poznate kompozicije, poput njegovih narodnih pjesama, no publici je predstavio i transkripcije njegovih najslavnijih djela, poput simfonija i pojedinih originalnih skladbi za glasovir, violinu i violončelo, kako bi se dala potpuna slika bonnskog genija. Mistična večer bila je pravi odraz života skladatelja koji je svojim stvaralaštvom oplemenio povijest glazbe.Ansambl Umberto Giordano iz Foggije (Italija) komorni je sastav kojeg sačinjavaju glazbenici poznati po svojim zavidnim karijerama i suradnji s drugim uglednim glazbenicima.Giordano_001 Ansambl čine violinist Dino De Palma, violončelist Luciano Tarantino, pijanist Marco Moresco te sopran Ripalta Bufo i tenor Aldo Caputo. Izvrsno su prihvaćen od publike i kritike zahvaljujući svojim originalnim i rafiniranim programima, koji su često premijere i originalni projekti, a ansambl izvodi i repertoar koji obuhvaća djela od klasične glazbe do lirske opere, od komornih inačica opera do izvedbi u kojima se uvijek na nov i različit način isprepliću glazba, naracija, ples i druge umjetničke forme.

Objavljeno u KULTURA i OBRAZOVANJE | Ostavi komentar

LJETNE „TRI ZIME“ Festivalska publika potvrdila „hit“ status predstave

Tri zime (1)

Dubrovnik, 23. srpnja 2017. Predstava zagrebačkog HNK Tri zime Tene Štivičić u režiji Ivice Buljana oduševila je sinoć, 22. srpnja brojnu festivalsku publiku u parku Gradac, opravdavši brojne nagrade i priznanja, kako kritike, tako i publike.

Drama je s velikim uspjehom praizvedena u Londonu, u New Yorku je osvojila uglednu nagradu Susan Smith Blackburn, a izvedbom u HNK-u doživjela je nepodijeljeno oduševljenje, postavši pravim hitom, a do sada je izvedena gotovo pedeset puta s gostovanjima u Mariboru, Ljubljani, Puli, Slavonskom Brodu, u Tel Avivu, na festivalu MESS u Sarajevu gdje je osvojila nagradu žirija za najbolju predstavu te otvorila 27. Marulićeve dane u Splitu, na kojima je osvojila Nagradu za suvremeni dramski tekst, Nagradu publike za najbolju predstavu festivala te dvije Nagrade za glumačko ostvarenje. Gostovala je i u Podgorici, na 62. Sterijinom pozorju u Novom Sadu te u Jugoslovenskom narodnom pozorištu u Beogradu, a u sklopu dramskog programa 68. Dubrovačkih ljetnih igara na repertoaru je još večeras, s početkom u 21:30.

Tri zime (2)Sinoćnja publika predstavu je budno pratila, upijajući radnju i svaki pokret glumaca, a posebno prateći svaku duhovitu doskočicu, kojih u ovoj predstavi nije manjkalo. Uz smijeh, predstava je popraćena ovacijama. Iako tematski specifična, smještena u različita razdoblja hrvatske povijesti i to ne kronološki, pa je domaćoj publici zasigurno bliža i razumljivija, predstava je naišla i na oduševljenje inozemne publike, koja ju je mogla pratiti uz titlove putem vip script aplikacije.                                                                           Riječ je o drami koja prati sudbine snažnih žena iz četiriju naraštaja povezanih jednom kućom, a Tena Štivičić je kao ishodište uzela priču iz vlastite obitelji, nadahnuta teškim životom svoje prabake koja je za vrijeme Kraljevine Jugoslavije rodila izvanbračno dijete. Predstava se odvija, kako naslov kaže, kroz tri zime – 1945., 1990. i 2011. godine. Ljudi kroje sudbinu kuće u kojoj se talože godine i sjećanja. Osim izvrsnog teksta Tene Štivičić, sastav ansambla zagrebačkog HNK, garancija je sjajne predstave.Tri zime (4)      Tri zime (3)      

Tu igraju Alma Prica, Ksenija Marinković, Dragan Despot, Jadranka Đokić, Luca Anić, Barbara Vicković, Mislav Čavajda, Bojan Navojec, Nina Violić, Damir Markovina, Siniša Popović, Mada Peršić, Silvio Vovk, Slavko Juraga i Ivan Glowatzky. Scenograf predstave je Aleksandar Denić, kostimografkinja Ana Savić Gecan, autor glazbe Mitja Vrhovnik Smrekar, dramaturginja Mirna Rustemović, oblikovanje svjetla potpisuje SONDA4, a oblikovanje videa i fotografija Toni Soprano.

 

     

Objavljeno u KULTURA i OBRAZOVANJE | Ostavi komentar

Aleksandar Milošev i Lovro Pogorelić koncertirali u Dvoru

Aleksandar MiloševDubrovnik, 21. srpnja 2017. Violist Aleksandar Milošev i pijanist Lovro Pogorelić nastupili su sinoć, 20. srpnja, u sklopu glazbenog programa 68. Dubrovačkih ljetnih igara, a u njihovom koncertiranju istinski su uživali ljubitelji glazbe u atriju Kneževa dvora.

Vrsni duo Milošev i Pogorelić izveo je Sonatu za violu i klavir Dmitrija Šostakoviča i Sonatu za violinu i klavir u A-duru Césara Francka u transkripciji za violu, a raspoloženu festivalsku publiku nagradio je s čak dva glazbena dodatka, Schumannovom sonatom Märchenbilder koju je publika dočekala s oduševljenjem, a zatim i nešto laganijom Sonatom za violu i klavir u f-molu Johannesa Brahmsa, kojom su zaključili ovu, vrhunskoj glazbi posvećenu, festivalsku večer. 

 

Lovro PogorelićDobro poznat festivalskoj publici, Aleksandar Milošev glazbenik je širokih stilskih interesa. Kao zahtjevan komorni glazbenik, Milošev je član gudačkog Kvarteta Tartini te Zagrebačkih solista, ali i vođa dionica viola Slovenske filharmonije, a istu poziciju je obnašao i u Münchenskoj te Londonskoj filharmoniji. Od svoje sedamnaeste godine Lovro Pogorelić redovito koncertira širom svijeta. Solistički ili s orkestrom, ostvaruje pijanističke kreacije uvjerljive snage i nepobitne individualnosti. Kritičari ga nazivaju majstorom za klavirom, izdvajajući tehniku koja mu dopušta da ispuni prostor zvučnim bojama te sposobnost da se koncentrira i fokusira na način koji opčinjava slušatelja. Izvanredni je profesor klavira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te je odlikovan Prešernovom nagradom, najvišom slovenskom nagradom za umjetnička postignuća.

 

Objavljeno u KULTURA i OBRAZOVANJE | Ostavi komentar