11. izborna lista u Republici Hrvatskoj je bila za Hrvate u dijaspori
Hrvatice i Hrvati u dijasporu, radi vrlo otežanog glasovanja i nemogućnosti sudjelovanja u bilo kakovoj predizbornoj promiÄbi nisu uspjeli izabrati nijednog svoga zastupnika u Hrvatski sabor.
Molim Vas gospodine PredsjedniÄe, da predložite Hrvatskom saboru, da Hrvatska dijaspora ima po posebnom kljuÄu, poput onoga koji važi za srbsku nacionalnu manjinu, barem 5 (pet!) svojih zastupnika u Hrvatskome saboru i to:
Jednu/jednoga za Hrvatsku dijasporu u Europi;
Jednu/jednoga za Hrvatsku diojasporu u Sjevernoj Americi;
Jednu/jednoga za Hrvatsku dijasporu u Južnoj i Srednjoj Americi;
Jednu/jednoga za Hrvatsku dijasporu u Australiji i Novom Zelandu i
Jednu/jednoga za Hrvatsku dijasporu u Africi, Aziji i Polineziji.
Još bolje od ovoga prijedloga bilo bi, da Hrvati iz dijaspore imaju Sabor Hrvatske Dijaspore (SHD) u Zagrebu, kojeg bi financirala dijaspora, a ne Republika Hrvatska.
Ovo pitanje postaje vrlo aktualno ulaskom Hrvatske u Europsku Uniju, kad će nas preplaviti izbjeglice iz Afrike. Zar nam nije bolje da napuÄimo naše opustjele otoke i Jadransko prioablje s marljivim i mladim Hrvaticama i Hrvatima iz dijaspore, nego s Afrikancima.
Taj SHD bi trebao preuzeti kao glavnu brigu useljavanje Hrvata u Hrvatsku i gospodarski razvoj Hrvatske s kapitalom, sa znanjem i voljom dijasporskih Hrvata
Mi Hrvatice i Hrvati u dijaspori nismo birali Hrvate iz BiH za svoje saborske zastupnike. U tome izboru su slabije zastupljeni interesi Hrvata u dijaspori, nego da smo prepušteni redovno izabranima zastupnicima iz Republike Hrvatske.
Hrvati u BiH nisu dijaspora
Uz sudjelovanje 6,42% od ukupno 262.000 Hrvatica i Hrvata u BiH s pravom glasa izabrana su trojica saborskih zastupnika, svi iz BiH pod naslovom za Hrvate u dijaspori, što je pogrješno imenom i ulogom.
To su:
Gosp. Milijan Brkić
Gosp. Ilija Filipović i
Gosp. Perica Jelaković.
ÄŒestitam trojici BiH-Hrvata na izboru za Hrvatski sabor u Zagrebu, ali oni ne mogu po nikakvom kriteriju biti saborski zastupnici za 4,7 milijuna Hrvatica i Hrvata u dijaspori ili rasijanosti po cijelome svijetu!
U Hrvatskoj nije uopće jasan pojam dijaspore ili rasijanosti
U svemu daljnjem ostajem nemoćno i nerazumljivo zateÄen i molim gosp. predsjednika Republike Hrvatske. Prof. Dr. Ivu Josipovića da mi objasni pojam Hrvata u dijaspori jer ja to u svojim ulogama za Hrvate u dijaspori moram njima objašnjavati.
Pojam i definicija dijaspore se pogrješno tumaÄi u Hrvatskoj, Äak i u jezikoslovlju
U jezikoslovlju se pojam dijaspore prevodi kao rasutost, što je krajnje nepoznavanje grÄkog jezika. Dijaspora nije rasutost, nego rasijanost, a to je nešto savim drugo od rasutosti.
Ako ovu razliku trebam ja kao umirovljeni znanstvenik farmaceutske i biokemiske struke objašnjavati hrvatskim jezikoslovcima, meÄ‘u kojima je nemali broj Älanova HAZU ex JAZU, onda nikakvo Äudo da nam je tako jadno hrvatsko jezikoslovlje i hrvatski jezik, kojeg se sada u Europi piše s kosom crticom: Srpski/hrvatski.
Pojam i definiciju dijaspore pogrješno tumaÄe i politiÄari u Republici Hrvatskoj
Neovisno o tome, da su politiÄari u Hrvatskoj, napose ovi u pobjedniÄkoj koaliciji "Kukuriku" protiv izbornog prava glasanja Hrvata u dijaspori, ovdje ću reći samo to, da oni namjerno ili vjerojatnije iz neznanja takoÄ‘er, kao i jezikoslovci brkaju pojam dijaspore.
Pravu hrvatsku dijasporu nazivaju iseljeništvo, što nikako ne odgovara našem stanju jer nitko ili skoro nitko nije iz Hrvatske iselio da bi bio iseljenik. Hrvati u dijaspori su uglavnom ekonomski emigranti ili emigranti, koji su pobjegli iz domovime radi diktatorske strahovlade za vrijeme Titovog komunizma.
ÄŒak, ako bismo uptrijebili za sve takove Hrvate izvedenicu od selidba, seljenje, iseljenik, potomci od "iseljenika" nisu iseljenici jer su roÄ‘eni u državi koju smatraju svojom domovinom. ALI, oni su Hrvati u dijaspori ili u rasijanosti, a ne u iseljeništvu.
Dijaspora ima meÄ‘unarodno priznati status, a iseljeništvo NE!
Ne inzistiram ja ovdje na nekakvom jezikoslovnom tjeranju maka na konac, nego se borim za internacionalni i nacionalni status Hrvata izvan Hrvatske. Molim da nam se ne pribrajaju Hrvati u BiH i u državama okruženja jer oni nisu dijaspora.
Naime, dijaspora je meÄ‘unarodno priznati status pripadnika nekog naroda izvan svoje matiÄne države, odnosno sa stalnim boravištem u drugoj državi.
Iseljeništvo nema meÄ‘unarodno priznati status. Iseljeništvo/useljeništvo je ljudstvo za integraciju i asimilaciju u narod države domadara.
Ponavljam radi jasnoće, ako Republika Hrvatska smatra Hrvate u dijaspori iseljenicima, time ona gubi pravo na Hrvate u dijaspori i prepušta ih integraciji i asimilaciji države, gdje hrvatski "iseljenici" žive.
Ponavljam, Hrvati u BiH (vrijedi i za države u okruženju) nisu dijaspora, nego Hrvati starosjeditelji u svojoj domovini i državotvorni su narod u državi Bosni i Hercegovini, zajedno s Bošnjacima i Srbima.
Hrvati u državama okruženja su takoÄ‘er na etniÄkom i povijesnom prostoru države Hrvatske, koje su hrvatske prostore uzurpirali pohlepni susjedi. U tim državama okruženja nisu Hrvati iseljenici/useljenici niti dijaspora, nego svoji na svom sa svima pravima, propisanim po MeÄ‘unarodnoj povelji o ljudskim pravima i drugim dokumentima.
Ja mislim, da je Vama, gospodine PredsjedniÄe RH kao vrlo obrazovanom Äovjeku, sveuÄilišnom profesoru posve jasan pojam "dijaspora". Možda Vam je manje poznato, kako je do njega došlo.
Naime, poznato je da su Židovi tijekom povijesti bili Äesto proganjani. U Bagdadskom ili Akadskom progonu, oko 500 godina prije naše ere, Židovi su dospjeli u vrlo naprednu kulturnu sredini (poznata Mezopotamska, Babilonska ili Akadska kultura).
Da bi se odhrvali integraciji i asimilaciji, nazvali su svoj status po grÄkoj rijeÄi "diaspora" (status rasijanosti) i dali joj znaÄaj za okupljanje naroda. Da bi se održali birali su najsposobnije ljude za rabine, osnivali razne škole i akademije. Sporno je pitanje jeli starija Platonova – grÄka akademija ili židovska akademija. To sa nas u ovome sluÄaju nije važno.
Povijesna i suvremena istina jest, da je status dijaspore spasio i Äak unaprijedio Židove. Tek jedan primjer. U 10/11. stoljeću Židovi su imali 13 Akademija u Europi, a svi drugi europski narodi nijedne. Platonove akademije, ukinuo je bizantski car Justinian 529. godine, a židovske akademije su djelovale i umnažale se.
Još samo jedno pojašnjenje. Nisu svi Židovi bili prognani u Akad ili Babilon. Manji dio njih je ostao u Judeji. Što je onda dijapora prema tome. Veliki dio Hrvata su prognali Turci iz Bosne i ovi su došli u Hrvatsku. Što je tu dijaspora?! Ni jedno niti drugo. Dio Hrvata je ostao na svome u BiH, a dio se je pridružio istome narodu Hrvatima, na hrvatskim prostorima oÄuvanim od turske okupacije. Hrvati u BiH nisu dijaspora, nego narod na svome od pamtivjeka.
Ova rasprava o Hrvatima u dijaspori i Hrvatima starosjediteljima na svome prostoru je studij za sebe i prelazi okvire jednog pisma.
Za tu svrhu i za povratak Hrvata iz dijaspore valjalo bi organizirati jedan znanstveni skup u Zagrebu pod pokroviteljstvom predsjednika RH, Prof. Dr. Ive Josipovića.
Posebnu pažnji bi trebalo posvetiti organiziranom povratku Hrvata iz dijaspore u Hrvatsku. Svaki Hrvat u dijaspori ima stanoviti novÄani kapital, steÄeno znanje raznih vrsta i radne navike. Od toga može Republika Hrvatska samo profitrirati, napose gospodarski i demografski.
Eto Vam gospodine predsjedniÄe RH, Prof. Dr. Josipoviću jedan od najvažnijih projekata za Hrvatski narod: Povratak Hrvata iz dijaspore u Hrvatsku.
OÄekujući Vaš eho po važnim pitanjima dotaknutim u ovome pismu, unaprijed zahvaljujem za sve što ćete poduzeti i uÄiniti, ostajem uz izraze osobitog poštovanja i domoljubne pozdrave!
Mr.sc. Dragam Hazler, predsjednik HAZUD-a u Baselu i osobno
Izvor:
Pismo predsjedniku RH, Prof. Dr. Ivi Josipoviću
PredsjedniÄki dvori – PantovÄak
HR-10000 ZAGREB – mailom
ÄŒestitam Vam gospodine PredsjedniÄe RH, Prof. Ivo Josipovići ObljetniÄki dan objavljivanja Povelje o ljudskim pravima!